Piše: Kristina Mihaljević, mag. pharm.
Pojava globalne zarazne pandemije izaziva strah i neizvjesnost i pri tome snažno utiče na ponašanje javnosti koje igra ključnu ulogu kod širenja infektivnih bolesti.
Situacija u kojoj se nalazimo utiče i na učestalost emocionalnog stresa i poremećaja u ponašanju koja se mogu dogoditi tokom, nakon kriznog događaja i odgođeno.
Bez obzira na tu činjenicu, često nisu osigurani resursi koji bi umanjili efekte pandemije na mentalno zdravlje i opšte zdravstveno stanje populacije.
Taj nedostatak resursa razumljiv je u akutnoj fazi širenja bolesti, kada je zdravstveni sistem fokusiran na testiranje, redukovanje transmisije i na brigu o pacijentima u kritičnom stanju; ali uloga psihologa i psihijatara ne bi trebala biti zanemarena tokom drugih faza upravljanja pandemije, a razlozi za to su mnogobrojni.
Poznato je da psihološki faktori igraju veliku ulogu u pridržavanju stanovništva na određene zdravstvene mjere (npr.vakcinacija) i na to kako se ljudi nose sa prijetnjom od infekcije i strahom za svoj život i živote bližnjih. Sve su to tačke koje treba uzeti u obzir prilikom upravljanja situacijom kod izbijanja bilo kakvih infektivnih bolesti, uključujući COVID-19.
U trenutnoj situaciji pandemije virusa COVID-19 u cijelom svijetu, panika, strah, tuga, ljutnja i zbunjenost su prirodne i očekivane reakcije. Osobe koje su sklone psihološkim problemima posebno su ranjive u ovom vremenu.
Studija na 1210 ispitanika, koja je provedena u 194 grada u Kini, u januaru i februaru 2020. godine utvrdila je da je 54% ispitanika ocijenilo uticaj širenja COVID-19 na mentalno zdravlje kao umjereni i teški; 29% je prijavilo umjerene do teške simptome anksioznosti, a 17% znakove umjerene do teške depresije. U tom kontekstu, kako se COVID-19 pandemija i dalje širi svijetom, za pretpostaviti je kako će sve ovo imati brojne psihološke učinke o kojima bi se trebalo razmišljati sada, a ne kasnije.
Možemo očekivati značajan porast broja osoba i koje nisu imale prethodna psihotična stanja, a koje će doživjeti simptome anksioznosti i depresije. Retraumatizacija donosi viši rizik za simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, a na svakodnevnom nivou narušava funkcionisanje osobe pri čemu se mogu javljati znakovi preplavljenosti emocijama straha, ljutnje, uznemirenosti i drugih, zatim nametnuta sjećanja i potreba za prepričavanjem događaja, povlačenja, poremećaja u apetitu i drugi znakovi traume. Međutim, to nije problem samo jedne osobe.
Efekti (re)traumatizacije su mnogostruki, utiču na društvo u cjelini i uključuju narušene odnose među ljudima, povećano korištenje droga, partnersko nasilje i druga rizična ponašanja ljudi. Zato je važno paziti na mentalno zdravlje jednako kao i na fizičko zdravlje, naročito u stanju aktuelne krize kada smo svi ranjiviji i narušenog osjećaja sigurnosti.
Izvor:
http://psiholoska-komora.hr/static/documents/HPK-Koronavirus_i_mentalno_zdravlje.pdf
https://academic.oup.com/qjmed/advance-article/doi/10.1093/qjmed/hcaa110/5813733
Preuzeto sa: mypharmaspace.com